Dan 1. – Očnjak (2185m)
Veći deo ekipe otišao je na laganije pešačenje a nas šestoro, samnom čalu krenulo je na Očnjak. Grupa je bila u dobroj kondicionoj spremi, pozitivno raspoložena je neustrašivo grabila ka toj poznatoj prokletijskoj stijeni.
Još malo pa podnožje Očnjaka
Brana se penje uz sajle na Očnjak
Nakon 3,5h hoda, preko klizave trave i krušljive stijene tačno u podne se kročilo na vrh Očnjak 2185m nv. Usledilo je slikanje, upisivanje u svesku i pečatiranje knjižica.
Zajednička fotografija na vrhu Očnjak (2185 m)
Gaga na Očnjaku
Nakon predaha na vrhu i uživanju u pogledu krenuli smo niz stijenu i to ne bilo kako.
Zbog lošeg stanja sigurnosne sajle koja se koristi kao osiguranje pri pristupu vrhu, grupa se spuštala pomoću užeta (abzajl)
Po silasku u podnožje Očnjaka grupa se razišla. Dvojica planinara su ostala u planini da bivakuju (prenoće pod vedrim nebom) Namjera im je da sačekaju dvoje drugara sa kojima će izvršiti uspon na Očnjak, alpinističkim pristupom uz Južni greben.
Ostali planinari su srećni i zadovoljni prispjeli u dolinu na pasulj ručak.
Oko 18h skupila se četvoročlana družina podno Očnjaka. Pripremili smo mjesto za bivak u zavjetrini ispod stijene i posli na zasluženi odmor.
Noć je bila vedra i topla, savršena za spavanje pod vedrim nebom. Plan je da ustanemo u 5,00 i da krenemo na Očnjak preko grbena Radničkog (južni greben) Hotel nam je bio odličan do te mjere da smo prespavali planirano ustajanje, samim tim smo okasnili za ulazak u stijenu.
Dan 2.
Odlučismo da ispenjemo neku prvenstvenu dionicu ulaska na greben. Popesmo prvi cug od 60m i stadosmo na travnatoj polici, zapitasmo se kuda dalje. Iznad nas je krušljiva stijena koja ne uliva povjerenje. Odluka je da se vratimo nazad, uže oko kloce i abzajl u podnožje stijene.
Uz Očnjak
Već je 8 sati, sunce grije ko da je podne, odustajemo od uspona na Očnjak. Neće planina nidje, doćićemo nanovo za lada.
Pero i Iva ostaju u hladovini stijene, oni će da odmore i krenu ka kampu, Tomasz i ja se pakujemo i krećemo ka Ljuljaševića karanfilu. Laganim tempom za sat vremena iskočismo na vrh 2290mnv.
Ljuljaševića karanfil (2290 m)
Pogled je fantastičan na cio masiv Prokletija. Kratak odmor, koja fotografija i krećemo nazad. Želja nam je što prije sići u dolinu da se maknemo sa vreline sunca. Nismo baš sjajni ni sa zalihama vode imamo samo pola litre,racionalnom potrošnjom poslednje kapi ispijamo u dolini.
Pogled na dolinu Grbaje
Ništa to nije valjalo, sve to treba ponoviti 🙂
Veseli planinarski pozdrav, Damir