Vosočica čini prirodnu granicu između Bosne i Hercegovine. Sa istočne strane od Treskavice odvojena je rijekom Ljutom, sa juga i
jugozapada rijekom Neretvom od Prenja, a sa zapada i sjevera kanjonom rijeke Rakitnice od Bjelašnice. Ime je dobila vjerovatno po mnogobrojnim visokim vrhovima.
Visočica je visoravan koja se od sjevera sa prosječne nadmorske visine od 1400 m blago spušta ka jugu u Bjelimiće, a zatim se dosta strmo obara u dolinu Neretve. užno od sela Ozimine ( u predjelu Kaoca ) u amfiteatru je vrh Vito ( 1960 m nv ) na koji smo se ispeli.
Nedelja 29.01.2012. godine, 6.30h napuštamo sarajevsku čaršiju probijamo se kroz gustu maglu i borimo se sa zaleđenim kolovozom. Prešavši preko usnulog skijaškog centra Bjelašnica stižemo u selo Tušila, tu nas docekuje vesela domaćica planinarskog doma „Vrela“ koji je u vlasništvu PD Treskavica.
Dom se nalazi u podnožju planine Visočice, udaljen je od Sarajeva51 km, a smješten je na 1210 mnv između sela Pervizi i Sinanovići.
Magla koja nam ne unosi nadu u uživanje u planini, ali smo vedrog duha i odlučujemo krenuti pa kako bude i dokle nas nafaka ponese.
U 8.20h krenuli smo prtinom koju je dan prije nas napravila grupa planinara. Staza kratkim dijelom vodi preko livada do šumarka kroz koji dolazimo do izvora, koji odoleva zimskim temperaturama i stvara ledene ukrase. Dalje nastavljamo uz naglašeni uspon do „Amfiteatra“ koji se nalazi na oko 1600 mnv. U amfiteatru tajac i bjelilo, vidimo tek po nekoliko koraka ispred nas. I odjednom, zavjesa se diže i pred nama nastupa greben Visočice.
Izašli smo iz zone oblaka, sad smo iznad njih. Pogledi nam se hrane prelijepim vidikovcima. Sa lijeve strane nam se nalaze Mokre stijene, ukrašene ledopadima, sa desne strane nam je vrh Subar, sa leđa nas promatra kraljica bosansko-hercegovačkih planina Treskavica a ispred nas na 1960 mnv je vrh Vito.
Strmi uspon je pred nama ali mu ne odolevamo. Smjenjuju nam se duboki snijeg i zeleđena kora, kretanje nam olakšavaju dereze a pred samim vrhom štapove mijenjamo cepinom.
Vrijeme za pokret, nakon jednočasovne uživancije uz supicu, kaficu i kolače krećemo put juga. Zbog streha odlučujemo da ne idemo grebenom prema vrhu Drstva. Mene lično svaki put opčini svojom ljepotom. Niz greben nam pogled klizi ka Bjelašnici.
Idemo stazom iznad Mokrih stijena, i dalje prelijepi vidikovci, Treskavica nam se i dalje smijeska. Oblaci nas vrebaju ispod i čekaju da siđemo u njih.
Dug put je pred nama i sami ne znamo još kakva avantura nas čeka. Prelijepa planinarska tura po Visočici, planina koja se nalazi na 50 km južno od Sarajeva, pruža vidikovce koji zaustavljaju dah. Okružena je Bjelašnicom, Treskavicom, Prenjom, a pogledi dosežu do Maglića,Durmitora, Čvrsnice.
Šetnja se završava, stigli smo kod druga Džafera. Grijemo se, neko uz čaj a neko uz sarajevsku pivu. Kao što u bajkama bude da se žaba pretvori u princa tako se i nama dan otovrio i planina nas je bogato ugostila. Pružila nam je najljepše momente.
Učesnici akcije: Damir Lukšić, Dženita Merdan, Jasmina Gafić, Ermin Lagumdžija i Armin Begluk
Izveštaj napisao: Damir Lukšić
Fotografije : svi učesnici akcije